Pretraži ovaj blog

petak, 12. svibnja 2017.

TheGift.cool

Nekako je prošli post bio uvod u ovaj današnji, samo što danas neću puno pametovati što sve trebamo znati kada hoćemo hobi pretvoriti u posao, već ću pokazati kako samo to mi (tri glave - kasnije ću ih predstaviti) upravo napravile.

Ideja za ovo (kao i za još barem 100 drugih) u mojoj je glavi već neko duže vrijeme, ali valjda od silne gužve nikako da dođe na prvo mjesto. Oni koji vjeruju u sudbinu rekli bi da je samo čekala pravo vrijeme (ili možda prave ljude), a ja sam uvjerena da je isplivala na prvo mjesto zato što sam ja baš sad to htjela (ima dana kada baš i nisam previše skromna).

I tako prije tri mjeseca u jednom neobaveznom razgovoru dobila sam dozvolu da s autorskim radom Igora Beroša - licitar - mogu raditi što hoću (to se zove povjerenje).
U originalu to je shema za izradu licitara u tehnici čipke na batiće, ali kako ništa nije upisano u kamen uz pomoć treće glave Ane Sever od sheme za čipku došli smo do predloška za print.




Nije sve baš išlo tako brzo kako sada izgleda.

Posložiti prioritete i rasporediti zadatke bio je prvi korak. 
U današnje doba interneta, pinteresta, i ostalih, više manje, društvenih mreža možda izgleda suludi posao, ali naše tri glave su ipak odlučile to napraviti. Nekome tko ne poštuje tuđi rad, to ovako i onako ne znači ništa, a svi ostali će to, nadam se, znati cijeniti.

Smišljanje što i kako, izrada uzoraka, odluke o cijenama i načinim prodaje je sastavni dio svakog posla.
U finišu je trebalo smisliti i ime koje je će najbolje predstavljati naš rad. I kad je izgledalo da je sve gotovo, ime izabrano, logo završen, ženski dio je odlučio sve to promijeniti (muški dio se sa puno razumjevanja složio sa nama - ništa drugo mi i nije preostalo)

I tako je nastao  TheGift.cool 

Naša prva "kolekcija" Licitar u srcu osim što je cool i ekološki je osviještena pa ćete moći nabaviti i eko platnene vrećice, majice, jastuke (izrađene u našoj radionici) podloške za čaše.


Slijedeći tjedan svijetlo dana ugledat će i web shop TheGift.cool

Pratite nas na FB, web i naravno na ovom blogu.






nedjelja, 7. svibnja 2017.

Posao ili hobi?

Posao ili hobi? Hobi koji je postaje posao? Vječno pitanje i dilema.

Dugo razmišljam da napišem nešto na tu temu, ali stalno se provlači neka sumnja da nisam dovoljno stručna i pozvana da govorim (ili pišem) o tome.
A onda, nekako, nakon 10 godina privatnog posla i broja godina (koje neću napisati) bavljenja raznim hobijima možda bi i trebala nešto napisati.


Ovo ne pišem iz razloga da bi nekoga obeshrabrila da svoj hobi pokuša pretvori u posao (oni koji me znaju malo duže, znaju da baš i nisam "ziheraš"), ali da prije odluke sagledaju stvar sa svih strana.

Hobi - aktivnost koju radimo iz našeg zadovoljstva u slobodno vrijeme, kojom "punimo baterije", od koje ne očekujemo financijsku korist.

Posao - nešto što radimo (prvenstveno) zbog financijske koristi, ono od čega, barem, većina nas, živi i plaća svoje račune. Sreća i zadovoljstvno je kada radimo i živimo od onoga što volimo, ali i onda je to "posao", a ne "hobi".

Onog trena kad od našeg hobija imamo financijsku korist, to polako, ali sigurno prestaje biti hobi i postaje posao (ne ulazim u sferu legalno ili ne - to će doći malo kasnije).

Iz svog iskustva znam da je veliko zadovoljstvo kada napravimo nešto što smo mi osmislili, a nekom se to dopada i spreman je dati svoj novac za to. Ispočetka su to nama bliski ljudi koji znaju da nešto radimo, to im se sviđa, pa kupe od nas pokoju sitnicu. 
I, naravno, još  uvijek nam je to hobi (miljama daleko od "posla")
Kako onda određujemo cijenu? 
Najčešće imamo strah da ćemo za to tražiti previše (jer nije to bilo tako "teško" napraviti), pa prodajemo nekome svome, poznatome, jedini trošak nam je bio neki materijal koji smo potrošili.
I tako odredimo neku cijenu, mi dobijemo neki novac, kupac (poznanik) je dobio što je želio i svi smo sretni.
To se ponovi nekoliko puta, a u nama se počinje rađati ideja kako nama to dobro ide i baš bi to mogli raditi malo ozbiljnije.

Sada dolazimo do pitanja kako ćemo svoj hobi pretvoriti u posao. 

Danas imamo više mogućnosti za to. 
Neka me pokušaju razuvjeriti svi koji misle da giješim, ali čini mi se da je to kod nas izjednačeno sa otvaranjem stranice na FB i mislimo da je to to. O tome imam svoje mišljenje, ali to nije sada tema (možda nekom drugom prilikom).

Možete se učlaniti u neku udrugu, pa prodavati preko njih (također vrlo raširen način rada). Tada morate naći udrugu koja je registrirana za gospodarsku djelatnost i detalje dogovoriti sa njima. Moje znanje o udrugama nije toliko veliko da bi tu mogla ići u detalje.


Moje shvaćanje pretvaranja hobija u posao, podrazumjeva nekoliko stvari. 
Prvo je da radim legalno (kako god okrenemo, ako ne možemo mirno spavati, ne možemo ni dobro raditi). Živimo gdje živimo i ako želimo ovdje raditi, moramo raditi po pravilima koja su nam data (ne želim otvarati temu kako pravila vrijede za neke, a za neke ne).
Znači, možete otvoriti kućnu radinost ili sporedno zanimanje, obrt ili d.o.o. (ili j.d.o.o.).

Sada do izražaja dolazi moje skromno znanje iz nekih područja koja su nam neophodna da bi hobi pretvorili u posao (za one koji to ne znaju osnovna djelatnost moje fime je knjigovodstvo)
Više nije dovoljno da znate nešto dobro napraviti, za uspjeh vam treba nešto ipak više.

Prvo trebate odlučiti što je za vas najpovoljnije, svaki oblik poslovanja ima svoje prednosti i mane.
Slijedeći korak je doznati koji su sve troškovi koje ćete imati. Postoje troškovi koje svaki mjesec morate podmiriti bez obzira da li ste nešto prodali ili ne. 
To su najčešće troškovi doprinosa, naknade bankama, obavezne članarine i sl. 
Znači svaki mjesec morate zaraditi toliko da podmirite te troškove.

Da bi mogli opstati u silnoj konkurenciji (morate biti svjesni da niste vi jedini koji se bavi nekom djelatnosti) morate proširiti krug kupaca. Više vam nisu dovoljni prijatelji i poznanici. Naravno oni su vam velika podrška i reklama, ali ne i dovoljna. 

Slijedeći trošak je svakako trošak za kvalitetnu reklamu i promociju. Možete i sami izraditi web stranicu (odlično ako imate to znanje, uštedili ste lijepi novac).

Slijedeća odluka - kako i gdje ćete prodavati. 
Da li je to direktna prodaja (nemojte zaboraviti da ako planirate raditi sa gotovinom, obveznik ste fiskalizacije koja zahtjeva od vas neka ulaganja - čitaj "troškove") ili ste se odlučili da ćete robu davati drugima da je prodaju umjesto vas.
Što god odlučili morate znati razliku između veleprodajne  i maloprodajne cijene.

Zavisno kako ste odlučili poslovati trebat će vam i knjigovodstvo (nemojte ovo shvatiti kao samoreklamu).

Kada ste sve ovo obavili i imate cifre vrijeme je da ozbiljno sjednete i napravite kalkulaciju (veleprodajnu i maloprodajnu). Koliko vrijedi vaš proizvod, a koliko bi mu trebala biti cijene i koliko prihoda vam mjesečno treba da (za početak) budete na nuli.
Sada vam ona cijena sa početka priče pada u vodu. Sve ove troškove (a sigurno i još pokoji kojeg sam momentalno zaboravila, ili je specifičan za vašu djelatnost) morate ukalkulirati u vašu cijenu.
Cijena vašeg proizvoda se drastično promjenila? Naravno, to više nije hobi, sada je to posao.

Nemojte ovaj post uzeti zdravo za gotovo. Ovo je samo moje sažeto viđenje što vam je potrebno da bi hobi pretvorili u posao.

Najvažniju stvar sam ostavila za kraj (nadam se da će vas barem mali broj doći do kraja teksta) a to je je UPORNOST i SAMOKRITIČNOST.

Kako se nikada ne kitim tuđim perjem red je da kažem riječ dvije o slikama koje sam stavila uz ovaj post.
Lampa je nastala iz čistog zadovoljstva (zadovoljstvo ovdje puno bolje zvuči od hobija). Nešto što se mota po glavi već dvije godine, a nastalo je uz pomoć Igora Beroša  (Čipka by Igor Beroš). 
Što se može napraviti kada dobiješ na poklon 5 komada ručno napravljenih čipki, pa naravno unikatana lampa.






subota, 23. siječnja 2016.

Čipka na mom dlanu

Zanimljiv razgovor o čipki u Hrvatskoj,  o time kako je bilo,  kako je sada i kako bi u budućnosti trebalo biti.

Na ovom linku  možete poslušati što o čipki u Hrvatskoj imaju za reći Nerina Eckhel i Igor Beroš.



subota, 28. studenoga 2015.

Tečaj čipke na batiće

Kažu da učenje novih vještina pomlađuje mozak, pa ako ne možemo vratiti godine i pomladiti naše tijelo, pomladimo ono što nas pokreće.
Zadovoljstvo koje osjećamo kada savladamo nešto novo, nešto što nam je do jučer bila nepoznanica teško se može opisati. Dokazati najprije sebe da ne postoje stvari koju ne možemo naučiti i savladati.

Ovo govorim iz vlastitog iskustva jer zadnjih 15 godina  više manje redovito pronalazim i, naravno, pohađam razno razne tečajeve i radionice. Kako vrijeme ide tako su i moje želje se veće i svaki put tražim nešto teže i zahtjevnije od onog prethodnog.
Posljednji u nizu tečajeva koji sam pohađala bio je tečaj čipke na batiće u našem dragom Klupku.


 





Osim učenja novih vještina svaki tečaj mi je donio i nove drage prijatelje.


Zato svi vi koji razmišljate da li da učite nešto novo ili ne, prestanite razmišljati i pronađite nešto što vas zanima i hrabro krenite. Nemojte da vas zaustavi misao kako to ne znate i kako je to teško. Kvaka je baš u tome što to ne znate (zato i želite to naučiti).

Vrijeme je darivanja i darujte sami sebi nešto što će vas veseliti i zaokupiti vašu pažnju slijedećih mjesec, dva ili tri. 

Moja današnja preporuka je ponovljeni tečaj čipke na batiće u Klupku .
Ako niste sigurni što možete napraviti nakon jednog takvog tečaja evo malo slika mojih radova koji su nastali kao direktna posljedica tečaja.






 
















srijeda, 21. listopada 2015.

Poziv na domjenak

Pozivamo sve  koji se nađete u Zagrebu u ovu subotu 24.10.2015.g.  na malu proslavu povodom otvorenja preuređenog Klupka u Ilici 200a, Zagreb od 10-13 sati.



U prijašnjem postu pisala sam o ženskom poduzetništu i predstavila neke od mojih dragih prijateljica koje su se usudile i kročile u privatan biznis. Najavila sam suradnju (za sada) nas nekoliko pripadnica "nježnijeg" spola.
I na naše veliko zadovoljstvo prošli tjedan Klupko je otvorilo svoja vrata. U novim bojama, preuređeno i puno novih prekrasnih stvari.
Za one kojima je možda promakao prošli post ponovit ću tko je sve, za sada, u maloj, ali vrijednoj ekipi...

Prva i najodgovornija za sve ovo je Sanja Mehić. Vlasnica Klupka i ona koja dežura i radi u dućanu svaki dan od 10-20 sati. Ali nije ona puka vlasnica i prodavačica. Ona je ta koja brine da u dućanu uvijek ima dovoljn vune, koca, gumbi i svega ostaloga što vam može zatrebati, a u rijetkim slobodnim trenucima sjeda za šivaću mašinu i šiva pregače (velike i male), jastučnice i još mnoge druge stvari.


 





Ana-Marija Mužević (Kreativna ovčica) heklicom stvara prekrasne igračke, koje se izvrsno slažu sa dekicama i kapama za naše najmanje koje izrađuje Andreja Štetić (Amarsen pletenine)





Našoj maloj ekipi priključila se i Melita Slivar sa svojom prekrasnom čipkom (čipka na batiće)
od koje izrađuje jedinstveni i unikatni nakit.


 


I naravno moja malenkost i moje Otkriveno blago igračke, šalovi



I zbog ravnoteže jedan blaženi među ženama Igor Beroš sa svojim prekrasnim čipkama (bookmarkeri, nakit ...)


 

Ovo je samo mali dio svega što možete naći u Klupku, svratite i uvjerite se sami.




nedjelja, 11. listopada 2015.

Žensko poduzetništvo

U zadnje vrijeme sve češće čitam o ženskom poduzetništvu i o tome kako se žene treba poticati na samozapošljavanje i poduzetništvo. Moje mišljenje je da se treba poticati na poduzetništvo sve koji imaju dovoljno znanja, ideja i hrabrosti, bez obzira na spol. Kako mama sada već dvije velike djevojke, nadam se da ćemo u nekoj skoroj budućnosti prestati dijeliti poslove na muške ili ženske. Svi koji me poznaju dulje od jednog mjeseca znaju koliko su mi  draža lemilica i kliješta, od kuhača i lonaca (što ne znači da ne znam kuhati, znam, ali baš i ne volim).

Unatoč tom mom mišljenju, stvarnost me s vremena na vrijeme pokušava uvjeriti u suprotno.
Možda i ima nečega drugačijeg u ženskom poduzetništu. Iako, navodno, više pričamo treba nam manje riječi da se dogovorimo, manje vremena da nešto zajedno napravimo.
Najnoviji primjer, a ovo govorim iz prvog lica jednine, jer i sama sudjelujem u njemu, je priča oko Klupka i drage Sanje Mehić koja nastavlja priču o ženskom poduzetništvu.

Klupko, za one koji još ne znaju je maleni dućan u Zagrebu, Ilica 200a, koji prodaje pozamenteriju, pribor za ručni rad, vune, konce, pribor za izradu čipke na batiće, održavaju radionice ručnih radova i još mnogo toga.

I tu priča o ženskom poduzetništvu ne bi bila posebno interesantna (niti bitno različita od mnogo drugih sličnih, jer svi tražimo svoje mjesto pod suncem, ili barem mjesto ispod kišobrana kada pada kiša), ali........

Sanja je oko svog Klupka okupila malu grupu nas pripadnica "ženskog poduzetništva" koje će se sjajno nadopunjavati u svojim vizijama i proizvodima, pa ću nas danas u kratko i predstaviti.

Andreja Štetić sa svojom tvrtkom AMARSEN  d.o.o. uspješno kroči poduzetničkim vodama od 1994. g. i kako sama kaže: "S ljubavlju dizajniramo i proizvodimo pletenu odjeću i modne dodatke za bebe, djecu i odrasle u malim serijama."



 Ana-Marija Mužević je poduzetnica sa najmanji poduzetničkim stažem. Njena KREATIVNA OVČICA j.d.o.o. postoji tek nekoliko mjeseci, ali njezino iskustvo u ručnoj izradi dječje odjeće, modnih dodataka i igračaka je mnogo duža.





Mene posjetioci ovog bloga Otkriveno blago već dobro poznaju, pa neću puno pisati o sebi, (to je uvijek najteže) već ću samo staviti par najnovijih slika.










Sanja Mehić je vlasnica Klupka, Ilica 200a  malenoga dućana koji će u utorak 13.10.2015 otvoriti svoja vrata nakon kratkog, ali slatkog preuređenja. Ona je glavni "krivac" za ovo okupljanje ženskog poduzetništva na jednom mjestu. Sanja je odlučila proširiti svoj asortiman, i u par dana smo dogovorili suradnju, sa kojom ćemo, vjerujem, svi biti zadovoljni.
Od slijedećeg tjedna Klupko nije samo mjesto gdje možete kupiti vunu, zatvarače, konce ili skratiti hlače, već postaje i mjesto za one koji žele kupiti zanimljiv unikatni poklon (sebi ili nekoj dragoj osobi).

Nadam se da ćete u mnoštvu naših maštovitih, šarenih, originalnih i druačijih stvari uvijek naći nešto za sebe, zato zapamtite adresu Klupka i svratite.

Veselimo sa vašoj posjeti Klupku. Za sve vas koji niste u Zagrebu, u izradi je web stranica (izrađuje je još jedna ženska poduzetnica Grafička kocka j.d.o.o.).






subota, 20. lipnja 2015.

Postojnska jama

Postoje mjesta koje možete posjetiti bez obzira na godišnje doba i vremenske prilike. Definitivno ste u prirodi, a ne ovisite o čudljivom vremenu. Bez obzira da li je vani pasja vrućina ili ciča zima vi ste na stalnoj temperaturi.Jedno od takvih mjesta je i Postojnska jama. Temperatura u jami ne mijenja se puno 8-10°C. 
Za one koji ne znaju ulazak i izlazak i jame je sa jedinstvenim vlakićem i prekrasan je doživljaj.
Ostali turistički dio obilazi se pješke, a cijeli obilazak traje oko 1,5 sat.

To je svakako jedno od onih mjesta na zemaljskoj kugli gdje shvatimo koliko smo mali i prolazni spram vremena koje je potrebno da nešto tako prekrasno nastane. 

Uživajte u malom djeliću ovog raja pod zemljom.